Kao neko ko je u svakodnevnoj vezi sa kamiondžijama koji veći deo svoje godine provedu na putu, kroz godine i godine saradnje i mnogih prijateljstava spojenih kroz posao, uvek sam osećao potrebu da negde treba preneti široj javnosti koliko je posao vozača kamiona upravo važna profesija koja omogućava našu svakodnevnicu.
ŠTA SE NE NALAZI U OVOM TEKSTU?
Znam da su već pisani tekstovi na ovu temu, te ovaj dolazi iz moje lične perspektive a shodno tome će i tekst pred vama biti potpuno drugačiji pogled na ono što ste imali prilike pročitati do sada. Ne neću vam ovde pisati o tome kako i na koje načine dobiti “CDL” Commercial Drivers Licence, iliti koja su to saobraćajna pravila u USA koja se razlikuju od onih u Evropu, niti ulaziti u dublje tehničke detalje i raspravljati o tome šta je bolje, lakše, jednostavnije i plaćenije voziti.
Želim u ovom tekstu da se okrenem na drugu stranu priče, onu ljudsku
POD KOJU INDUSTRIJU TAČNO SPADAJU VOZAČI KAMIONA?
Prvenstveno treba shvatiti da vozači kamiona, kao i svi ostali zaposleni koji su na neki način u dodiru sa njima spadaju u sektor transporta. Bez obzira koja je vrsta transporta u pitanju, vazduhom, vodom, železnicom ili putem (što je u USA popularno nazvano “OTR” On The Road), mora se shvatiti da je transport jedna od esencijalnih industrija koje pokreću svetsku ekonomiju i bez kojeg život kakav poznajemo ne bi bio moguć. Hrana koju jedemo, obuća i odeća koju nosimo, građevinski materijal koji čini naše domove, tehnika koju koristimo za zabavu i komunikaciju sa drugima, životinje koje gledamo u zoološkim vrtovima, lista je jednostavno beskrajna.
Kada je napolju plus 50°C stepeni i žega i kada je minus 30°C stepeni i poledica. Kada se vozi celu noć bez stajanja da bi sirovina stigla na vreme u proizvodnji i kako proizvodnja ne bi stala.
Kada živimo u vremenu “novog normalno” sa maskama na licima, udaljeni i izolovani jedni od drugih.
Kada mnogi imamo privilegiju da radimo iz sigurnosti svog doma. Kamiondžije su na putu.
Svakog Božijeg dana se trude da svojim radom održe naš svet tako ugodnim kakvim ga poznajemo danas.
Da naši lekovi stignu do naših apoteka kako bi smo ostali zdravi, da naša hrana stigne do rafova kako ne bismo ostali gladni.
KAKO TO IZGLEDA U USA U ODNOSU NA OSTATAK SVETA?
Vožnja kamiona u USA se u mnogome razlikuje od vožnje kamiona u ostatku sveta.
Možemo reći da su Sjedinjene Američke Države zemlja sa trenutno najrazvijenijom mrežom puteva za komercijalni saobraćaj, čemu umnogome doprinosi i činjenica o nesmetanom kretanju izmedju njenih država članica. Sve ove činjenice su doprinele i veoma kompetitivnom slobodnom tržištu i rapidnom razvoju komercijalnog transporta unutar granica ove države.
Pošiljalac robe traži najbolju ponudu, kako finansijski, tako i shodno sprecifičnim uslovima transporta date robe unutar zadatih vremenskih parametara i tržište mora biti spremno da svojim kapacitetom zadovolji te usluge.
Sama industrija komercijalnog “OTR” transporta u USA vredi preko vrtoglavih $790 milijardi dolara godišnje i neke od firmi koje posluju unutar ovog sektora imaju godišnji promet poput nekih manjih država u svetu današnjice.
Sada, kada smo pojasnili unutar koje industrije posluju vozači kamiona, hajde da objasnimo i demistifikujemo par stvari oko ovog zanimanja.
DA LI SE ISPLATI BITI VOZAČ KAMIONA?
Kako smo već na temi novca, hajde da nastavim u tom tonu. Vozači kamiona zaradjuju pristojno.
Verujem da ste slušali priče kako zarađuju desetine i desetine hiljada dolara nedeljno, ali ja ću samo reći da zarađuju pristojno.
TROŠKOVI? KAKVI TROŠKOVI?
Mnogo je faktora koji su upleteni u zaradu kamiondžije, posebno ukoliko je on vlasnik svog kamiona i prikolice, bez obzira da li je renta, lizinguje, ili je u potpunosti isplatio isti. U tom slučaju sva održavanja vozila padaju direktno i isključivo na njegov teret.
A kako je u pitanju mašina koja svakodnevno vuče teret od nekih 40 tona zajedno sa teretom, možete samo pretpostaviti cene održavanja a kamoli tek nepredvidjenih kvarova takvih vozila. Samo šlepanje od mesta kvara do najbliže mehaničarske radionice se kreće od par stotina do par hiljada dolara.
Delovi se na kupuju na svakom ćošku već se poručuju i treba im po par dana da stignu da bi se tek onda krenulo sa ugradnjom.
Ukoliko kamion sklizne sa puta i zaglavi se u snegu, izvlačenje obično košta koliko premijum smartfon. Ako se desi saobraćajna nesreća, čijom god krivicom, velike su šanse da će kamiondžija pored gubitka svog vozila, posebno ukoliko je šteta prevelika za popravku, izgubiti i mogućnost da obavlja svoj posao određeni vremenski period.
A svaki dan kada kamion stoji je dan kada kamiondžija ne samo gubi zaradu već ide u negativu, tj, finansijski minus. I da ne teku rate lizinga ili kredita, tu su osiguranje kao i mnogo drugih na prvo oko nevidljivih troškova.
Tako da verujem da vam je sada malo jasniji moj stav kada kažem da vozači kamiona zaradjuju pristojno.
SOCIJALNI PRITISAK NA VOZAČA KAMIONA KAO POJEDINCA
Posebno ako uzmemo u obzir da je u pitanju zanimanje koje vas duži vremenski period tokom godine drži daleko od kuće. Ako ste se pitali zašto kamioni u USA izgledaju drugačije u odnosu na kamione u Evropi ili ostatku sveta sa kojima ste se sretali, jedan od razloga je i takozvani “sleeper” iliti spavački dodatak.
Da, vozači kamiona su toliko dugo na putu da svoj kamion pretvaraju u svoj privremeni dom.
Može se reći da u proseku, vozači za “long haul” iliti duže ture, kada izađu na put, na njemu provedu između tri nedelje i tri meseca bez prestanka.
Može biti nešto kraće ili čak i znatno duže. Jednostavno to je pitanje ekonomske isplativosti.
Nikome, ni vozaču, niti kompaniji za koju vozi, se ekonomski ne isplati da vozač krene u ponedeljak od kuće i da se u petak vrati natrag.
Postoje i takvi, naravno, ali se njihova ekonomska dobit u ovom poslu dovodi u ozbiljno pitanje.
Mnogi od vozača su odvojeni od svojih porodica i prijatelja po više nedelja ili meseci usled prirode svog posla.
Zamislite sebe sada, kako ste sami sa sobom veći deo svakog dana više nedelja ili meseci za redom, i kako su medju jedinim osobama sa kojima uživo dolazite u kontakt ljudi po magacinima gde utovarate i istovarate robu, zaposleni po pumpama i parkiralištima namenjenim za kamione, gde obedujete i koristite usluge zajedničkih kupatila za osnovne ljudske potrebe i higijenu.
Kako vam je najčešći kontakt na telefonu osoba koju možda i nikada niste lično upoznali i za koju možda ni ne znate kako izgleda, a sa kojom se možda čujete više puta dnevno nego sa svojom devojkom ili ženom ili majkom ili detetom ili prijateljem a zove se – dispečer.
KOLIKO JE BITNA KVALITETNA SPONA IZMEĐU DISPEČERA I VOZAČA KAMIONA?
Shvatate sada kako je jednostavno malo saosećanja potrebno da napravite vezu sa osobom koja je sa druge strane žice, kojoj ste vi kao dispečer, jedini kontakt sa realnim stanjem tržišta na kojem se on bori da maksimizuje svoj profit, umanji sve moguće troškove, i izvuče svrhu svoje svakodnevne žrtve.
Mislim da vam je sada još malo jasniji moj stav da vozači kamona pristojno zaradjuju.
KAKO JE KOMPANIJSKIM VOZAČIMA? IMA LI RAZLIKE?
Sa druge strane, imamo i vozače kamiona koji voze direktno za kompanije i koji nisu vlasnici svojih kamiona niti opreme. Oni rade za fiksnu dogovorenu cifru od predjene miljaže uglavnom, mada se javljaju i momenti kada rade na procenat od dobiti, te oni uvek jure da tokom nedelje pređu određeni broj milja koji im zakon dozvoljava kako bi se njihova odvojenost od porodice i svakodnevnom života isplatila.
Uglavnom je to cifra od nekih tri hiljade milja nedeljno, iliti dvanaest hiljada milja mesečno.
Prevedeno u kilometre to je oko 4800 kilometara nedeljno iliti preko 19000 kilometara mesečno.
Što bi značilo da oni svakog dana moraju preći minimalno preko 400 milja iliti preko šest stotina kilometara da bi odneli kući pristojnu zaradu.
Te pređene milje se ne dešavaju u udobnom autu, po sopstvenim uslovima, sa super ekipom koju ste vi sami odabrali i ka nekoj specijalnoj destinaciji kojoj se radujete.
Te milje se dešavaju u maltene potpunoj fizičkoj samoći, svakog dana u mesecu, sve dok ste na putu, unutar vremenskih ograničenja koja su vam zadata kako bi ste ispunili radni zadatak.
I kada se ne osećate fizički najbolje, i kada vam psihički nije dan, i kada drugi sede u udobnosti svojiih domova sa svojim partnerima i decom, ili uživaju u socijalnim događajima sa svojim prijateljima.
Životna žrtva koju podnose vozači kamiona usled svoje profesije je, slobodno mogu reći, daleko veća od kompenzacije u novcu koja sledi za istu.
FLUKTUACIJE, SEZONALITET I VOLATILNOST
INDUSTRIJE KAMIONSKOG TRANSPORTA U USA
I VAŽNOST KVALITETNOG SHVATANJA ISTE KAO DISPEČER
Kao i u svakoj drugoj industriji, i u transportu dolazi do uspona i padova u smislu potražnje i ponude, kao i novčane kompenzacije za pružanje usluge u datom momentu.
Tada je još teže svima unutar ove industrije opravdati žrtve koje podnose zarad svog zanimanja jer finansijska kompenzacija često izostane usled fiksnih troškova ili jednostavno nije zadovoljavajuća da opravda vreme odvojeno od najmilijih.
Odlika dobrog dispečera jeste upravo u građenju odnosa, ne samo sa brokerima kako bi bio u mogućnosti da svojim vozačima da priliku da voze što kvalitetnije plaćene ture, već upravo sa vozačima, kako bi im se našao u vremenima kada “ne cvetaju ruže” i kada nije lako.
Empatija je glavna reč ovde, i to je upravo ono što gradi poverenje između ljudi.
KOLIKO LJUDI U USA JE ODABRALO
OVAJ POSAO KAO SVOJE ZANIMANJE?
Trenutna procena jeste da se na putevima u SAD svakodnevno nalazi preko jednog miliona komercijalnih vozača na putu, dok “ATA” American Trucking Association, procenjuje da je brojka onih koji su periodični aktivni u industriji i do 3 puta veća.
Bez njih, niko dalje u lancu snabdevanja ne bi imao posao. Ni vlasnici objekata gde se skladišti roba, ni menadžeri istih, ni radnici istih, kao ni brokeri, dispečeri, mehaničari i svi ostali unutar jedne transportne kompanije. Isto tako, ne bi imali šta da rade ni zaposleni u maloprodajnih objektima, građevinci ne bi imali čime da grade puteve niti objekte…
Lista je predugačka, kao što se može naslutiti.
POSLE KIŠE UVEK DOĐE DUGA. BAREM U OVOJ INDUSTRIJI
Sreća se negde ogleda u toma gde za razliku od drugih industrija koje nisu esencijalne poput ove, i koje tržišne fluktuacije i ekonomske krize mogu da sravne sa nultom tačkom i zaustave u potpunosti, transport je moguće samo da umanji svoj volumen u datom momentu ali nikada i da stane.
Nakon svake krize, kada se ekonomija oporavlja, esencijalne industrije su prve koje osete to poboljšanje i tada se osete svi plodovi minulog rada i svakodnevno žrtvovanje svih u lancu snabdevanja i transporta dobije na punom značaju.
Pre svega, svi koji zavise od naših usluga su često tu da pokažu iskrenu zahvalnost što smo bili sa njima i u teškim vremenima.
Svi smo mi ljudi, sa svojim vrlinama i manama, i stvarno je malo potrebno da razumemo drugu stranu.
Upravo to i jeste razlog da upišeš naš ONLINE KURS ZA DISPEČERE jer kroz prizmu našeg dugogodišnjeg iskustva ne samo da ćeš postati pravi profesionalac u poznavanju svih propisa i tehničkih zahteva rada ovo posla već i dobiti šire shvatanje kako samo tržište funkcioniše i kako da budeš među najboljima.
Kroz naš kurs ćeš proći sve što ti može zatrebati u ovom poslu i steći sigurnost u stečenom znanju.
Šampioni se prihvataju posla kada je najteže i to ih upravo i čini šampionima.