Kako je trošak transporta povezan sa troškovima proizvodnje nekog artikla?
Troškovi transporta su zamršeno povezani sa troškovima proizvodnje predmeta u okviru šireg obima ukupnih troškova proizvoda. U ovom tekstu ću probati da vam bliže objasnim kako ova veza funkcioniše.
Da bi smo bliže shvatili celu dinamiku poveznice između troška transporta i proizvodnog troška, trebamo prvo rasčlaniti priču na prostije faktore.
Razmotrimo lanac snabdevanja.
Transport je ključna komponenta lanca snabdevanja. To je faza koja premošćuje jaz između proizvodnje i potrošnje. Troškovi transporta se uračunavaju u ukupnu cenu prodate robe (COGS – Cost Of Goods Sold) za proizvod. COGS obuhvata sve troškove direktno vezane za proizvodnju robe, a deo su i troškovi transporta.
Za primer možemo uzeti nabavku ambalaže ili rezervnih delova. Skoro da ne postoji proizvod na svetu koji nema potrebu da se upakuje u neku vrstu ambalaže nakon proizvodnje. Ambalaža se uglavnom doprema u proizvodni pogon od različitih dobavljača, te i sama pri toj dopremi trpi trošak transporta koji joj uvećava vrednost a samim tim učestvuje i u formiranju cene krajnjeg proizvoda. Isto se može reći i za rezervne delove mašina u proizvodnom pogonu. Doprema rezervnih delova se mahom radi organizovano i pre nego što se sam kvar dogodi, tako da se može brzo reagovati u slučaju kvara i obezbediti minimalni prekid rada proizvodnog ciklusa. Globalizacija je donela mogućnost nabavke mašina i alata širom sveta a Kina prednjači sa svojim inovativnim rešenjima i niskim cenama u ovoj oblasti. Nekada se može desiti da dođe do neplaniranog kvara dela koji treba hitno dopremiti iz udaljene zemlje poput Kine. U tim momentima, cena transporta igra najmanju ulogu, već se sve zasniva na brzini kojom taj deo može pronaći svoj put do mesta gde je potreban kako proizvodnja ne bi stajala i na taj način pravila direktan gubitak vlasniku.
Takođe, trebamo obratiti pažnju i na izvore sirovina.
Lokacija dobavljača sirovina, fabrika i proizvodnih objekata utiče na troškove transporta. Ako se dobavljači nalaze daleko od mesta proizvodnje, troškovi transporta sirovina do proizvodnog pogona mogu biti značajni. Ovi troškovi doprinose ukupnim troškovima proizvodnje.
Ovo može biti primetno kod proizvođača koji kao osnovu za svoj proizvod koriste jeftine sirovine.
Da li ste se pitali zašto se fabrike vode nalaze direktno pored samih izvora iste? Ili zašto se fabrike cigle nalaze odmah pored samih kopova gline? U pitanju su veoma jeftine sirovine koje ne trpe visok trošak transporta jer bi time učinile krajnji proizvod preskupim i nekonkurentnim na tržištu.
Proizvodnja i montaža.
Kada se nabave materijali i proizvodnja počne, gotova roba treba da se transportuje od proizvodnog mesta do distributivnih centara ili skladišta. Troškovi premeštanja robe od proizvodnih objekata do skladišta doprinose ukupnim troškovima proizvodnje.
Proizvodni magacini nemaju beskonačan kapacitet zaprimanja i često je otprema gotovog proizvoda gusto planirana sa proizvodnim kapacitetom određenog pogona. Da ne bi došlo do toga da proizvodnja mora stati jer u magacinu koji zaprima gotov proizvod više nema mesta, roba se često šalje na druge lokacije u svrhe skladištenja pre otpreme ka kupcima.
Distribucija u maloprodaju.
Nakon skladištenja, proizvodi se zatim transportuju iz skladišta ili distributivnih centara do trgovaca na malo ili direktno do potrošača. Ovi troškovi transporta, koji se često nazivaju „troškovi logistike“, povezani su sa dostavljanjem proizvoda do krajnjeg potrošača i uključeni su u ukupne troškove isporuke proizvoda.
Transporteri koji učestvuju u drumskom transportu (OTR) u USA i mi kao dispečeri koji najčešće nastupamo na slobodnom tržištu ponude i potražnje za slobodnim kapacitetom se uglavnom uključujemo upravo u ovoj fazi transporta. Kada gotov proizvod treba transportovati iz nekog skladišta do krajnjeg odredišta gde će kasnije pronaći svoj put do ruku krajnjeg potrošača.
Naravno da smo uključeni i u momentima nabavnog procesa, kada neki deo (najprimetniji primer je auto-industrija) ili neku ambalažu (kartonske kutije ili papirne rolne) treba transportovati do proizvodnog pogona.
Kakav je to uticaj na krajnje cene proizvoda?
Na kraju, troškovi transporta, zajedno sa drugim faktorima kao što su radna snaga, materijali, režijski troškovi i marketing, utiču na strategiju određivanja cena za proizvod. Kompanije treba da uračunaju sve ove troškove kako bi postavile cenu koja pokriva troškove i omogućava marginu profita a da i dalje ostanu konkurenti na tržištu u odnosu na druge proizvođače istih ili sličnih artikala. Te kompanije imaju za cilj da optimizuju svoje lance snabdevanja i transportne mreže kako bi minimizirale troškove. Oni mogu da konsoliduju pošiljke, optimizuju rute ili koriste isplativije načine transporta da smanje troškove transporta, čime utiču na ukupne troškove proizvodnje.
Dobro i kvalitetno razumevanje odnosa između troškova transporta i troškova proizvodnje pomaže proizvođačima da donesu informisane odluke o nabavci, proizvodnji, logistici i strategijama određivanja cena kako bi održale konkurentnost uz obezbeđivanje profitabilnosti.
Naše razumevanje tržišta drumskog transporta kao brokera i dispečera se često opisuje odnosom da li je to “truckers market” ili “shippers market”. Ono što mnogi ne razumeju da nijedna strana te klackalice na duge staze ne odgovara samoj ekonomskoj sredini. Ukoliko klackalica prevagne zauvek na stranu “truckers market”, sami proizvođači će morati da plaćaju visoke troškove transporta koji će uticati na krajnju cenu tog proizvoda koju će potrošač platiti na polici u marketu.
Videli smo kako se to odigralo u godinama iza nas kada je jedan duži vremenski period nego što je to inače uobičajeno, market bio povoljan za transportere. Cene proizvoda su rasle a brojnost u prodaji istih artikala je padala. Zašto? Porast cena robe na malo veoma retko prati i porast cena rada. Tako da je taj isti krajnji potrošač mogao sebi da priušti manji broj artikala sa polica u marketu. Samim tim i marketi su imali manju potrebu za poručivanjem raznih artikala (takozvana sprega između SELL IN-SELL OUT promera u FMCG industriji) a to je dovelo do toga da proizvođači uspore svoj proizvodni tempo.
Kao što mi težimo da dobijemo što više novca za transport na određenoj liniji, tako i proizvođači gledaju da taj trošak bude u određenim granicama ili ispod istih kako bi ostali konkurentni na tržištu.
Naravno, i konstanta zalepljenost na drugu stranu klackalice ima pogubne efekte po opštu ekonomiju. Ne samo što ostavlja mogućnost da mnogi transporteri zatvore vrata svojih biznisa, već i samim proizvođačima umanjuje relatibilnost i skalabilnost njihovog poslovanja usled nemogućnosti pravovremene i kvalitetne dopreme robe do krajnjeg potrošača, usporava im proizvodni ciklus i ugrožava njihov poslovni model.
Hteli mi svi to ili ne, proizvođači i transporteri žive u simboizi jedni sa drugima i neraskidivo su povezani do te mere da je potpuno upitno da li bi jedni bez drugih mogli.
Kako izgleda transport robe od proizvođača do krajnjeg potrošača?
Transport robe od proizvođača do potrošača uključuje složenu mrežu logistike i upravljanja lancem snabdevanja. Obuhvata različite faze i načine transporta kako bi se osiguralo da proizvodi stignu na krajnje odredište efikasno i ekonomično.
Proizvodnja i pakovanje
Roba se proizvodi u fabrikama ili proizvodnim pogonima. Često se pri pakovanju i pripremanju za transport, uzimaju u obzir faktori kao što su lomljivost proizvoda (krhkost), veličina (gabarit) i količina (težina).
Postoje različiti načini transporta robe a koriste se na osnovu faktora kao što su udaljenost, hitnost i sama priroda robe.
Mi učestvujemo u drumskom transportu kamionima i kombijima koji se globalno gledano obično koriste za kraće udaljenosti i lokalne isporuke. Market na kojem mi nastupamo je jedinstven u svetu po ovom pitanju jedan je od retkih primera na globalnom nivou gde se drumski transport koristi za prelaženje velikih distanci na svakodnevnom nivou.
Svima nam je poznato da su vozovi veoma efikasni za prenošenje velikih količina robe na veće udaljenosti i da je cena transporta vozovima daleko niža od cene drumskog transporta. Ono što ovde pravi problem je relativno nizak dostupni kapacitet ove vrste transporta i striktna vremenska ograničenja istog, kao i doprema robe do i od samih voznih terminala.
Pomorski transport brodovima je najjeftinija vrsta transporta na svetu poznata modernom čoveku. Brodovi prevoze robu preko okeana i plovnih puteva, a posebno su pogodni za međunarodnu trgovinu između različitih kontinenata. Koliko pomorski transport može biti strateški i krucijalan za neku razvitak ekonomije neke zemlje nam govori i to da je Narodna Republika Kina u svoje vlasništvo dodala i luku u Solunu i to u trajanju od 99 godina kako bi osigurala i olakšala promet svojim proizvodima na tržište Evrope.
Naravno, moram spomenuti i vazdušni transport. Avioni nude najbržu isporuku, pogodnu za hitnu ili kvarljivu robu, iako je ovo obično najskuplja verzija transporta.
Nakon što se gotov proizvod iz proizvodnog magacina jednim od pomenutih načina transportuje do nekog skladišta ili distributivnog centre, on se sortira, privremeno skladišti, a ponekad i prepakuje pre dalje isporuke.
Ovde na scenu stupa takozvana “Isporuka Poslednje Milje” (eng. LAST MILE CARRIER). Ova faza uključuje isporuku robe direktno krajnjem potrošaču. Često je to najsloženiji i najskuplji deo procesa, jer zahteva kretanje u urbanim sredinama, rad sa pojedinačnim adresama i ispunjavanje određenih vremenskih okvira.
Kod nas je u toku poslednje decenije primetan rast i bum transportera ove vrste koju mi nazivamo “kurirskim službama” ili “dostavljačima”.
Tokom celog ovog procesa, tehnologija i logističko planiranje igraju ključnu ulogu u obezbeđivanju efikasnosti, praćenju zaliha, upravljanju porudžbinama, optimizaciji ruta i minimiziranju kašnjenja robe na svom putu od proizvodnog pogona do ruku krajnjeg potrošača.
Efikasnost u ovom procesu je od vitalnog značaja za ispunjavanje zahteva potrošača, minimiziranje troškova, smanjenje uticaja na životnu sredinu i obezbeđivanje blagovremene isporuke proizvoda. Kompanije često optimizuju svoje lance snabdevanja primenom strategija kao što su proizvodnja na vreme, sistemi upravljanja zalihama i korišćenje različitih metoda transporta kako bi uravnotežili brzinu i isplativost.
Koje je učešće transporta u procentima vrednosti cene koju plaća krajnji kupac?
Troškovi transporta kao procenat konačne cene koju maloprodajni kupci plaćaju mogu značajno da variraju na osnovu nekoliko faktora kao što su tip proizvoda, pređeno rastojanje, sam način prevoza, efikasnost transporta i raznih ekonomskih faktora.
Neki proizvodi imaju veće troškove transporta zbog svoje veličine, težine, krhkosti ili posebnih zahteva za rukovanje. Na primer, kvarljiva roba ili kabaste stvari imaju veće troškove transporta u poređenju sa manjom, laganom robom.
Udaljenost između mesta proizvodnje i krajnjeg potrošača u velikoj meri utiče na troškove transporta. Međunarodna isporuka ima veće troškove u poređenju sa lokalnim ili regionalnim transportom. Neki artikli jednostavno ne trpe troškove transporta u udaljene regije jer usled istih jednostavno nisu konkurentni sa već dostupnim proizvodima drugih konkurenata koji su lokalno prisutni.
Odabrani način prevoza utiče na troškove. Vazdušni transport je brži, ali generalno skuplji od pomorskog ili kopnenog transporta o čemu sam već pisao u prethodnom pasusu. Pored toga, opcije ubrzane isporuke obično su skuplje (nama poznatiji kao “expedite runs”.
Kompanije koje imaju modernizovane lance snabdevanja, efikasnu logistiku i optimizovane transportne rute mogu imati niže troškove transporta kao procenat konačne cene.
Cene goriva, troškovi rada, kao i skorašnje geopolitičke situacije imaju jak uticaj na globalne trgovinske puteve a znamo i da regulatorne promene mogu uticati na troškove transporta.
Kao neka gruba procena, troškovi transporta se obično kreću od 5% do 15% konačne cene robe za većinu maloprodajnih proizvoda. Međutim, ovo može značajno da varira u zavisnosti od gore navedenih faktora i specifične industrije ili kategorije proizvoda. Neke industrije, poput svežih proizvoda ili elektronike visoke vrednosti, mogu doživeti veće troškove transporta kao procenat konačne cene zbog svojih specifičnih zahteva i logističkih izazova.
Ovo nam daje direktnu vezu sa time kako cena proizvoda može uticati na cenu transporta tog proizvoda.
Jednostavno, jako su male šanse da za transport punog kamiona cigle budemo plaćeni nekoliko hiljada dolara. Zašto? Jer bi se to onda izjednačilo sa cenom utovarenog proizvoda i isti onda ne bi bio konkurentan u prodaji te se ne bi više ni proizvodio.
Sa druge strane gledano, ukoliko su predmet transporta specifični auto delovi koji trebaju pravovremeno (JUST IN TIME) stići do fabrike kako bi učestvovali u proizvodnom ciklusu onda sa punim pravom možemo očekivati da će takva vrsta transporta biti plaćena u hiljadama dolara.
Ovo su samo neki od prostih primera koji objašnjavaju zašto je tokom pregovora sa brokerom bitno pitati koji je tip robe koji se transportuje.
Da li troškovi transporta proizvoda mogu biti isti ili veći od cene proizvodnje proizvoda i ako mogu, kada?
Iako je ovo retko, nekada je moguće da troškovi transporta proizvoda budu isti ili čak veći od cene proizvodnje, posebno pod određenim okolnostima.
Proizvodi visoke vrednosti i male težine : Neki proizvodi, iako su mali ili lagani, mogu imati izuzetno visoku vrednost. Već sam kao primer navodio potrebu za rezervnim delom u momentu kada ceo proizvodni pogon stoji. U takvim momentima se često zanemaruje cena samog transporta za taj deo koji sam specifično i ne mora biti neke velike finansijske vrednosti, već se gleda na vremenski faktor koji treba da je što kraći kako bi proizvodni pogon nastavio sa radom.
Takođe, proizvodi koji zahtevaju specijalizovano rukovanje, kao što su kvarljivi predmeti kojima je potrebno hlađenje ili lomljiva roba kojoj je potrebna dodatna briga i pakovanje, često izazivaju veće troškove transporta. Ovo je posebno tačno ako postoje vremenski osetljivi zahtevi za isporuku da bi se održao kvalitet proizvoda.
Ili ukoliko su tema udaljene ili nepristupačne lokacije. Troškovi transporta mogu značajno da eskaliraju kada proizvodi treba da se isporuče u udaljena ili geografski izazovna područja sa ograničenom infrastrukturom. U ovim slučajevima, logistika uključena u dostizanje takvih lokacija može znatno povećati troškove transporta i prevazići samo vrednost transportovane robe.
Naravno, kurirske službe čestu uzimaju primat u ovom domenu. Hitna ili ubrzana isporuka jednog pisanog dokumenta često prevazilazi višestruko njegovu vrednost. Kada postoji potreba za brzom isporukom, posebno putem ekspresnih ili ubrzanih metoda isporuke (kao što je isporuka istog dana ili sledećeg dana), troškovi transporta mogu značajno premašiti cenu nekih proizvoda.
Globalno gledano, moguće je da usled ekonomske fluktuacije i geopolitičke nestabilnost dođe do jakog uticaja na trgovinske rute, ili do iznenadnih promena u tražnji i lancima snabdevanja što može dovesti do privremenih scenarija u kojima troškovi transporta nadmašuju cenu proizvodnje.
Ovde za prost primer možemo uzeti onesposobljavanje gasovoda “Severni tok” koje je rezultiralo dopremanje prirodnog gasa brodovima sa drugog kontinenta što je uticalo na cenu samog proizvoda.
Ove situacije naglašavaju složenost logistike i različite faktore koji mogu doprineti da troškovi transporta premašuju proizvodnu cenu proizvoda. Kompanije često procenjuju ove varijable da bi optimizovale svoje lance snabdevanja i uravnotežile troškove dok istovremeno ispunjavaju zahteve kupaca.
U suštini, dok sama cena proizvoda ne određuje direktno troškove transporta, ona može uticati na ukupnu strategiju oko transporta. Proizvodi sa višim cenama često nude veću fleksibilnost u apsorbovanju troškova transporta kako bi se obezbedila kvalitetna usluga i zadovoljstvo kupaca.